Kutak za učenje
Autor: Iva Sergo, 25. 12. 2020.
Na kojem mjestu u domu vaše dijete piše domaću zadaću? U kuhinji, blagovaoni, spavaćoj sobi? Zadaće se iz razgovora s mnogim roditeljima najčešće pišu u dnevnom boravku, na stolu, ispod stola, na kauču, pred televizorom… Ponekad roditelji uspiju nagovoriti djecu da zadaću započnu pisati u svojoj sobi, no često im je radni kutak na krevetu, na jastuku, uz radijator te ne uspijevaju završiti napisati zadaću u svojoj sobi, već ih vuče otići u prostoriju gdje ima ljudi kako ne bi bili sami. Domaće zadaće se najmanje piše za radnim stolom u sobi. Nažalost, mnogi se za pisaćim stolom osjećaju kao u kavezu. A mi smo mislili da je učenik bez pisaćeg stola isto što i vrabac bez grane. Možda je stol pomogao ozbiljnijem shvaćanju škole, ali njegova je funkcija za sada uglavnom simbolična. On vrlo dobro služi kao stalak za kutiju s olovkama i za raspored sati, a tu su i ladice za knjige i školski pribor.
Zašto djeca nerado sjede za svojim pisaćim stolom i zašto zadaću pišu na nemogućim i nepraktičnim mjestima ili tamo gdje vam najviše smetaju? Prvi razlog je u tome da ne vole biti sami. Biti sam je najteža zadaća. Na nju dijete troši toliko energije da mu za pisanje zadaće preostaje sasvim malo snage. „Našvrljat“ će je na brzinu i smjesta dojuriti k vama. Njegov radni kutak za njega je prisilna izolacija koja ga plaši i «blokira mu vijuge». On bi najradije bio tamo gdje ima i drugih živih duša. Drugi razlog je u tome što u svakoj kući postoji dio u kojem se ljudi najbolje osjećaju. Svaki stan ima neko svoje «pametno mjesto». To središnje mjesto gdje svi najradije i najduže borave za mališana je ono «najpametnije mjesto» gdje je najugodnije i najlakše napisati zadaću. Jasno vam je da oko njegovog stola u normalnim okolnostima nema masovnog okupljanja. Napokon, treći razlog za izbjegavanje pisaćeg stola jest taj što je uistinu dosadno raditi stvari onako kako treba. Pravila i savjeti su dosadni, osobito kad ste mali i svi vam stalno govore kako se što treba napraviti. Bježeći od naputaka odraslih, mališan će sa svojom bilježnicom prokrstariti po cijelom stanu tragajući za inspiracijom. Nekad će je pronaći na podu, nekad na stepenicama.... Ova priča se ne uklapa u najčešće savjete kako učiti jer poznato je kako treba: uvijek na istom mjestu, uz dobru rasvjetu i temperaturu zraka, na odgovarajućoj stolici i stolcu. Vremenom će možda i vaše dijete pronaći put do svog radnog stola i smatrati ga pametnim mjestom za učenje, a kako biste mu u tome pomogli provjerite da nije na hladnom ili vrućem mjestu, isprobajte sami njegovo mjesto za učenje dok je u školi.
Dok je dijete u školi sjednite i sami na njegovu «radnu stolicu» i provjerite na vlastitoj koži jeste li mu napravili «kavez» ili «vidikovac» od radnog kutka, pokušajte i sami ondje nešto napisati ili pročitati. Kad ste se uvjerili da je sve u redu, pustite da stol u miru pričeka svojeg «gazdu». Vidjet ćete, za koju godinu bit će njegovo drago mjesto.
